<body>





07.12.2017.

Upozorenje čitatelju: NEMA SMISLA, NE ČITAJ!

Od kada znam za sebe mrzim odlaske. Precizno govoreći, mrzim kada ljudi odlaze od mene. A često su to radili, ponekad i bez razloga.
S godinama sam shvatila da bude lakše kada sam ja ta koja odlazi. Jedna osoba mi je rekla da je to vjerovatno zbog toga što me tata napustio i ne želim opet prolaziti kroz to. Ne znam, ali znam da sam postala grozna. I tako sam prekidala prijateljstva zbog i najmanjih pogrešaka, tog trena kada sam osjećala da nisam dobrodošla ili poželjna već sam jednom nogom bila vani.
Nikada nisam žalila i nikada se nisam poželjela vratiti.
U srednjoj sam stekla tri jako dobre prijateljice (od sada pa nadalje pod slovima O. I. i M.) (ili ona "najbolje prijateljice" titula). Sve je bilo savršeno, sjedile smo skupa pod satima. Učile skupa, izlazile skupa, uvijek sve javljale prvo ostalima 3. One su jedine najbolje prijateljice koje sam ja ikada imala i nema tih riječi kojima bih opisala što bih sve dala za njih. Bilo je tu ponekih svađa i prepirci ali uvijek sam bila svjesna da su one nešto najbolje što mi se dogodilo. Pogotovo O. . O Bože, koliko sam nju voljela sve što sam ikada htjela u prijateljici ona je imala. Volila sam ja i njih dvije, neupitno. Ali s O. sam djelila i mjesto u autobusu kao i put do kolodvora ili stanice. Vjerovatno je do toga.
U 5. mjesecu se dogodilo nešto čudno, O. i I. su se odvojile a ja i M. smo ostale po strani. Nije mi bilo jasno što se događa ali osjećala sam da mi polako izmiču. Trudila sam se, možda ne onoliko koliko sam trebala, ali jesam.
I kada sam shvatila da je to to, da nema smisla jednostavno sam nestala. Ali nisam nestala bez riječi kako to inače radim, sada sam napravila nešto puno gore. Rekla sam svašta u ljutnji. I povrijedila sam obje.
Nisu se javljale i trudile pričati kao što smo inače radile kada se jedna naljuti. Jednostavno su se pomirile s tim odlaskom. M. je pošla za mnom. I tako smo se nas 4 raspale na 2 jednaka dijela. A to nije baš bilo jednostavno, što zbog emocija, to zbog razreda koji dijelimo.
Od tada je prošlo 7 mjeseci. Gledala sam ih svakodnevno, pomalo smo komunicirale, prošla me ljutnja (čitaj povrijeđenost) a s njom i ljubav prema njima. Mislila sam da je to to, da će mi odgovarati ovaj odnos koji sada imamo. Onaj bok za bok odnos kakav imam s većinom razreda.
E pa, pišem ovo jer se danas dogodilo nešto jako čudno. Danas sam poželjela vratiti vrijeme i samo još jednom nasmijati O. dok je ljuta na mene i hodati s I. do kolodvora dok me drži pod laktom jer eto, tako voli hodat. Poželjela sam da im otrčim reći što se dogodilo a da me one zagrle. O. onako jako a I. istom jačinom samo kraće jer ne može dočekati da me pusti pa se razmaše rukama i smije. Jer su iskreno sretne zbog mene. To mi nedostaje. Nedostaje mi to da znam sve o njihovim životima i da skačem od sreće kada mi kažu dobru vijest. Nikada neću zaboraviti koliko sam se ispunjeno osjećala kada sam s njima.
Kao i onaj dan, 28.4 kada me I. izvela na hodnik i rekla da je pričala s mamom i da dolazi kod mene taj dan. Bio je to prvi put da je prespavala kod mene. Prvi put da smo sve 4 spavale na istom mjestu. Nikada neću zaboraviti to koliko su O. i I. plakale kada su popile. Kao ni to što su mi tada u suzama govorile koliko me vole i koliko im je žao što su mi upropastile rođendan. Budale male, a nisu imale pojma da je taj rođendan bio najbolji u mom životu upravo zbog toga što su one bile tamo. Žao mi je što im to tada nisam rekla.
O. se promijenila, ušla je u drugi dio razreda, dio koji I. očito ne voli. I vidim na I. da je jako tužna. Možda zbog toga, možda zbog nečeg drugog, ne znam ni sama a najžalosnije je to što neću ni saznati..
Žao mi je O., žao mi je što sam te napustila tada, već sam ti rekla da nema opravdanja za to i shvaćam da mi nikada nećeš moći prijeći preko tih riječi..
Žao mi je I., žao mi je što sam napustila i tebe mada znam da si me voljela onako dječje, naivno i da nikada nikoga moja sreća nije veselila nekoga kao tebe. Također mi je žao zbog svih tih ogavnih riječi, tek danas sam shvatila koliko su te povrijedile..
Ne znam zašto sam to napravila, znam samo da sam se osjećala odbačeno i nebitno u vašim životima. I kriva sam što sam povjerovala u razne priče ljubomorne osobe. Oprostite..
Oprostite. Oprostite kada već ja sebi neću moći.










"Don't make homes out of people. This will leave you homesick once when they leave."